ANALIZA: Tri truta i pčela radilica

Kada smo prije gotovo dvije godine u jednom od tekstova uzgred spomenuli kako se kao vrlo perspektivan predsjednički kandidat prof. dr. Sebija Izetbegović može komotno upustiti u unutarstranačku utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH sa drugim kolegama u SDA te u zvaničnu kampanju zajedno sa kandidatima drugih stranaka, većina ljudi je takvu ideju odbacila kao nemoguću.

Danas je , međutim, situacija posve drugačija. ‘Čelična lejdi’, kako ju vole zvati njeni simpatizeri, svojim predanim radom i rezultatima iznenada je postala pravo osvježenje u veoma teškim godinama i za BiH i za SDA, te se svojom energijom i harizmom izdvojila kao jedina moguća slamka spasa za koju se hvataju svi oni koji još uvijek nisu digli ruke od ovog društva, naroda i države.

Mnogi su jučer prerano počeli slaviti kada su mediji prenijeli vijest da je na konferenciji za medije kao moguće kandidate za bošnjačkog člana Predsjedništva ispred SDA predsjednik stranke Bakir Izetbegović pomenuo Safeta Softića, Šefika Džaferovića i Denisa Zvizdića. Ono što nisu prenijeli, a što je Bakir Izetbegović jasno kazao, jeste informacija da je otvoren prostor i za četvrtog kandidata.

Do sada se spominjalo pet imena za kandidate. Halid Genjac i Adil Osmanović ne bi da budu na toj listi. Ostali su Šefik Džaferović, Denis Zvizdić i Safet Softić, s tim što smo ostavili prostor da bude i četvrti kandidat. Napravit ćemo šire konsultacije na terenu da to definitivno utvrdimo, to je još uvijek otvoren proces, kazao je predsjednik SDA Bakir Izetbegović na pres konferenciji održanoj u Sarajevu.

ODLUČUJUĆA KONVENCIJA 26. MAJA! Izetbegović: Uz Džaferovića, Softića i Zvizdića i četvrti kandidat SDA za Predsjedništvo BiH

Predsjednik SDA i neki viši funkcioneri stranke su se držali gore pomenutih imena kao mogućih kandidata već nekoliko zadnjih mjeseci. Naravno, za očekivati je da ljudi iz samog vrha stranke, njenog predsjedništva, imaju tu privilegiju da budu i mogući kandidati ispred stranke za tako važnu državnu funkciju kakva je ona člana Predsjedništva BiH. Također, ništa manje legitimno pravo jeste i omogućiti svima drugima koji participiraju u tijelima i organima stranke da imaju istu mogućnost natjecanja za eventualnu kandidaturu, a između ostalog to pravo još uvijek ima i prof. dr. Sebija Izetbegović. Ostalo je još malo vremena do konvencije SDA planirane krajem maja kada bi se trebala i zvanično saopćiti odluka o kandidatu ili kandidatkinji koji će na izborima 2018. ući u trku za Predsjedništvo BiH.

Mnogo smo pisali o prednostima kandidature prof. dr. Sebije Izetbegović, ali došlo je vrijeme da u kratkim crtama objasnimo šta bi se to moglo desiti ukoliko profesorica Izetbegović ne bi bila kandidatkinja SDA za člana Predsjedništva BiH.

Piše: Amel Jašarević

Sebija Izetbegović – simbol borbe za reforme i vraćanje nade radnicima

Ono sa čime bi SDA zasigurno mogla računati na izborima 2018. ukoliko Sebija Izetbegović ne bi bila kandidatkinja za člana Predsjedništva, jeste osipanje glasova. ‘Čelična lejdi’ je vremenom jednostavno postala simbol borbe za jednu novu, reformisanu i narodnu stranku, budući da je svojim radom i rukovođenjem Kliničkim centrom svima jasno stavila do znanja da će se prilikom biranja saradnika voditi principima stručnosti i poštenja te da joj je svaka druga pripadnost, bilo stranačka, nacionalna ili spolna, ustvari nebitna.

Na jednoj od mnogih tribina, za koje se uvijek traži stolica više, Sebija Izetbegović je s ponosom istakla kako je prva žena u historiji koja se nalazi na čelu ustanove kakav je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, kao i to da su trenutno od osam direktora disciplina na ovoj ustanovi njih šest žene.

-To su žene koje su izuzetno dobro educirane, koje imaju sve vještine za upravljanje tako velikim klinikama u dijagnostičkom centru i one su sve krenule sa mnom u borbu koja nije bila nimalo laka. Svima je poznato da sam ja članica SDA, ali imam potrebu istaći da svi moji saradnici nisu članovi SDA i da ih nisam birala na osnovu stranačke pripadnosti već prema njihovim sposobnostima i pogotovo njihovoj hrabrosti da uđu u jedan proces koji bih mogla nazvati pravom borbom. Mi smo vodili pravi rat i u Općoj bolnici, a vodimo ga i na KCUS-u sad već u manjoj mjeri nakon više od dvije godine, mogu reći da se situacija malo stabilizovala, kazala je Izetbegović.

Profesorica Izetbegović nije nimalo oklijevala kada je, bez obzira na njihova prezimena, stranački i klanovski background, odlučila potpisati smjene ili prihvatiti ostavke pojedinih ljekara. Ona dobro zna da nečije porijeklo, prezime ili titula ne znače istovremeno da je ta osoba dobar i pošten čovjek, a također ne garantuju ni bilo čiju stručnost.

-Naš jedini problem su uposlenici koji nikada nisu radili, koji su ušli na mala vrata, dobili posao da prespavaju radni dan, pa da onda odu u svoju privatnu ordinaciju. To više nije moguće na KCUS-u. Nisam imala opstrukcije samo od ljudi iz drugih stranaka. Znam da neki ljudi iz SDA nisu pozdravljali moj dolazak na ovu funkciju, ali nisam se na to obazirala, znala sam šta i koliko mogu da uradim, naglasila je Izetbegović na posljednjoj tribini u Travniku.

U tom smislu, ukoliko bi izostala podrška kandidaturi Sebije Izetbegović biračima bi se poslala poruka da su u SDA pobijedili određeni klanovi i da je zauvijek zacementiran proces feudalizacije stranke, a samim tim i države, čemu se djelima suprotstavila direktorica KCUS-a. Kao takva zaradila je simpatije svih slojeva bh. društva i pridobila čak i neke tradicionalne glasače tzv. lijevih stranaka.

–Ako smo bili u stanju da onakav KCUS kakav smo zatekli, za samo dvije godine pretvorimo u ovo što sada imamo, to je ono što ja vidim u našoj budućnosti ako Bog da. Sa dobrim, vrijednim i poštenim ljudima koji puno rade, koji su educirani, mislim da se ova država može pretvoriti u nešto divno iz čega nikad mladi ljudi neće poželjeti da odu, rekla je prof. dr. Sebija Izetbegović na jednoj od tribina.

I zaista Klinički centar u Sarajevu jednostavno blista otkako su se počele provoditi mjere novog menadžmenta . Obnavaljaju se prostorije, kupuje nova oprema, povećane su plaće radnicima, ali ne samo to – radnici kliničkog centra se osjećaju zaštićenim jer znaju da će na osnovu svoga rada, a ne ‘veza’, biti nagrađeni. Ponekad je taj odnos međusobnog poštovanja u vremenima degradiranih vrijednosti čak i važniji za kvalitetan rad kolektiva od ove materijalne komponente. Na koncu radnike je nedavno pozitivno iznenadio i Sindikat podijelivši kupone, doduše u simboličnom iznosu, ali dovoljne da nagovijeste jednu novu eru u odnosu prema njima kakva se ne pamti još od Titovih vremena.

Zahvaljujući imidžu koji trenutno uživa, Sebija Izetbegović je zasigurno jedini kandidat SDA koji na predstojećim izborima može dobiti više glasova od same stranke i time osigurati pobjedu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Kandidati koji su na sceni već decenijama nisu najbolje rješenje

Uz dužno poštovanje prema ostalim potencijalnim kandidatima, ne možemo a da ne primijetimo, kako nijedan od njih zasigurno ne može osvojiti ni sve glasove tradicionalnih ‘SDA-aša’, a kamoli da mogu još pridobiti glasače nekih drugih stranaka.

Pri samoj pomisli na Denisa Zvizdića, vjerovatno će vam na um pasti trakavica oko odgovora na Upitnik EU, koji su kasnili godinu dana i sa kojima su zahvaljujući Zvizdiću u Brisel otišli i nelegalni rezultati popisa koje je sačinala komisija iz RS-a. Također, Zvizdić je bezličan političar, bez jasnog stava po mnogim pitanjima, nespreman za velike rezove i reforme, a u javnosti ga se povezuje i sa moćnim ‘klanom’ koji prema medijskim natpisima suvereno vlada federalnim i državnim tužilaštvom i policijom, a kakvo je stanje u tim institucijama zna svaki iole upućeni građanin i o tome ne treba puno trošiti riječi.

Zvizdićevu kandidaturu bi podržali odmetnuti dijelovi bh. diplomatske mreže o čijoj se nesposobnosti i skandalima mogu napisati tomovi knjiga, te manji dijelovi IZ-a. Realno posmatrajući, na osnovu do danas provedenih televizijskih anketa, jasno se može zaključiti kako aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara u eventualnoj utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva može računati na veoma suženo glasačko tijelo. Građani su se već umorili od gafova i skandala nesposobnog Zvizdića koji, pateći valjda od kompleksa više vrijednosti, uživa kada ga njegovi probrani mediji i novinari oslovljavaju sa titulom ‘premijera’, iako je on samo prvi među jednakim u postojećem Vijeću ministara BiH. Vjerovatno je potajno želio otići u Mostar, gdje je jučer bio uredno pozvan na svečanost otvaranja ‘Sajma gospodarstva’, ali zbog Izetbegovićeve reakcije našao se u ‘neobranom grožđu’ i nije se usudio suprotstaviti odluci predsjednika stranke. Također u Mostaru nije bilo ni njegovog ‘političkog komšije’ iz Gacka, Vukote Govedarice, koji je kao predsjednik SDS-a čak u nekoliko navrata poručivao da je njegov problem Bakir Izetbegović, a ne SDA. Slično je ponovio i 26.2. 2017. kada je Glavni odbor donio zaključak da prekida svaki oblik saradnje sa Bakirom Izetbegovićem. Slučajno? Također je ‘slučajno’ vrijeđao predsjednika SDA i člana Predsjeništva BiH na krajnje primitivan način, što začudo u vrhu SDA, a pogotovo u Zvizdićevom taboru nije naišlo na bilo kakve reakcije ili osudu.

Druga dva moguća kandidata, Šefik Džaferović i Safet Softić, su već predugo u politici te su u proteklim decenijama imali priliku pokazati šta znaju i umiju. Ne želeći ni na koji način potcjenjivati njihov doprinos državi BiH ili stranci, mislim da je iole objektivnom posmatraču već na prvi pogled jasno kako dotični dvojac nema takvu prijemčivost u narodu kao što ima direktorica KCUS-a. Niti jedan od ovih kandidata ne bi mogao ‘privući’ čak ni pola standardnih SDA glasača, što bi na kraju bio veliki hendikep za stranku na izborima za ostale nivoe vlasti, budući da bi se onda glasovi SDA rasplinuli na neke druge stranke i liste.

Prosto rečeno, predsjednički kandidat je uvijek bio stožerna figura cjelokupne kampanje. Ukoliko sa pozicije predsjedničkog kandidata nastupa harizmatična, prodorna i beskompromisna osoba, onda ona i cijeloj stranci i kampanji daje takvu boju i novi polet. Upravo takav nastup možemo očekivati od osobe koja je preobrazila Klinički centar u Sarajevu u jednu ozbiljnu medicinsku i naučnu ustanovu za nepune dvije godine rada, uprkos svim opstrukcijama, kako unutarnjim, tako i onim vanjskim.

Na koncu, eventualnim odbijanjem kandidature Sebije Izetbegović, SDA bi se upustila u ozbiljnu avanturu i može se slobodno kazati od ‘gotovine bi napravila veresiju’, budući da bi kandidaturom nepopularnih i istrošenih kandidata poput Zvizdića, Džaferovića i Softića ostavila mogućnost drugim listama i koalicijama da ujedinjeni stanu iza jednog predsjedničkog kandidata i odnesu pobjedu. Po svemu sudeći jedan takav kandidat bi mogao biti Denis Bećirović. Da li neki pojedinci iz SDA potajno navijaju za Bećirovića pisat ćemo kasnije, ali ono što sa sigurnošću već sada možemo tvrditi jeste da njegova kandidatura ima uporište i u manjem dijelu Islamske zajednice, ali i nekih drugih institucija te dijelova bh. diplomatije. Međutim, sve to zajedno mu ipak ne može puno pomoći.

Također, ne treba smetnuti s uma da bi eventualno izbjegavanje kandidature prof. dr. Sebije Izetbegović, značilo i povratak lidera SBB-a Fahrudina Radončića u izbornu trku za Predsjedništvo BiH, a samim tim i siguran odlazak SDA u opoziciju, što je ustvari i jedina zajednička želja cijele opozicije.

Ko bi mogao biti kandidat SDA odmetnika, stranaka, strančica i pokreta?!

Pored SDP-a koji ga očigledno želi vidjeti kao svog kandidata, Bećirovića kojeg narod potajno zove i ‘pišman hodža’, mogli bi podržati svi ‘repovi i podrepci’ nastali čiščenjem SDA, ali i mnoge druge stranke, strančice i pokreti koji u njemu vide idealnog kandidata: dovoljno crvenog da pokupi glasove dijela SDP-ovog izbornog tijela i dovoljno zelenog da zadovolji sve one koji bi zbog loših kadrovskih rješenja izbjegavali glasati za SDA ili SBB.

Međutim, oni zaboravljaju kako je Bećirović još uvijek premlad da bi mu se povjerila jedna takva funkcija poput one člana Predsjedništva BiH. Također, praksa je pokazala da bolju šansu na izborima uvijek imaju kandidati koji gravitiraju Sarajevu, jer Sarajevo je ipak mjera svih stvari u BiH, ne želeći potcjenjivati druge gradove. Otežavajuća okolnost za Bećirovića je i to što troši već treći mandat u Parlamentarnoj skupštini BiH, a dugogodišnje bavljenje politikom dovelo je do zasićenja javnosti i dobrano istrošilo njegove potencijale. Jednostavno, osim nekoliko populističkih izjava na fonu jeftinih nacionalističkih ispada i komentara na aktuelna zbivanja, još uvijek nismo bili svjedoci nekog velikog ‘političkog djela’ dugogodišnjeg parlamentarca. Ne može mu se poreći da je medijski očuvan, ali to između ostalog može i značiti da se nije baš polomio od posla, jer obično onaj ko ništa ne radi mnogo i ne griješi, a kao takav i ne smeta mnogo neprijateljima ove zemlje.

Međutim, Bećirović bi zaista mogao oko sebe ujediniti sve otpatke SDA i dijela SDP-a, a pridružili bi im se i neki dijelovi zvaničnog SDP-ovog glasačkog tijela te možda Šepićeve, Konakovićeve, Kukićeve i drugih regionalnih strančica. Sve u svemu, to su dobra tri-četiri kombija podrške familije i kumova i ništa više. Svima je već jasno da razjedinjena ljevica ne može napraviti neki spektakularan rezultat kako se ranije očekivalo. Lijeve i građanske stranke već su ponudile dva kandidata za članove Predsjedništva, a radi se o DF-u i Našoj stranci. Potencijalni birači lijevih opcija zasigurno neće htjeti rizikovati sa mlađahnim Bećirovićem kao alternativom Željku Komšiću, jer ipak Komšić je kandidat koji ulijeva povjerenje, vodi stabilnu patriotsku politiku još od ratnih godina, koju je potvrdio i u dva navrata u Predsjedništvu BiH. Stoga većina ljudi glasanje za Bećirovića posmatra kao puko ‘bacanje glasova’ koji mogu biti presudni za Komšićevu pobjedu nad Čovićem. A isti će biti slučaj i sa bilo kojim drugim kandidatom SDP-a.

Dakle, jednostavno svi pokazatelji i realne analize idu ka tome da bi na ovogodišnjim općim izborima kandidat SDA za Predsjedništvo trebala biti žena, naravo ukoliko SDA zaista želi i radi na tome da dobije još jedne izbore. A izbore će dobiti ako javnost ubijedi u svoju proevropsku orijentaciju i pokaže liberalno lice koje će sa najveće bošnjačke partije skinuti neosnovano nametnute stigme i etikete poput radikalizma i fundamentalizma. Obrazovana i snažna žena u Predsjedništvu BiH, a zašto ne kasnije i na čelu SDA, označila bi preporod ovog društva i povratak nade narodu koji ju je već polahko poćeo gubiti. Od ponuđenih SDA kandidata jedino prof. dr. Sebija Izetbegović ima snage da pokrene temeljite promjene u društvu i uspravi posrnuli sistem vrijednosti.

Pokazala je da je sposobna obračunati se sa opasnim klanovima medicinskog i farmaceutskog lobija bez obzira na cijenu. Dokazala je da i u bosanskim uvjetima može upaliti ‘njemačka radna disciplina’ i poslovna etika. To se od nje sada očekuje na državnom nivou: beskompromisni obračun sa kriminalom, korupcijom, javašlukom i neodgovornošću institucija na raznim nivoima vlasti. Ljudi žele nezavisno sudstvo i tužilaštvo, a ne da ih kao u crtanim filmovima ili svojevrsnom teatru apsurda jedan brat (ministar policije) hapsi, drugi brat (javni tužilac) tuži, a treća ‘sestra’ (doživotna sudinica Suda BiH) sudi, dok vas uz sve to nekoliko službi neovlašteno prisluškuje i prati. Takva zloupotreba institucija , na tako očit način, zasigurno se ne možete vidjeti ni u Sjevernoj Koreji gdje režim Kim Yong Una kontroliše bukvalno svaki segment života svakog stanovnika. A najsmješniji u toj cijeloj priči je očuvani trut Zvizdić.

Kandidaturi Sebije Izetbegović se, pored već pomenutih klanova, opire i konzervativniji sloj društva i same SDA koji još uvijek njeguju tradicionalne poglede na ulogu muškarca i žene u javnom životu. Međutim, ne možemo zauvijek ostati zarobljeni u mračnim klišeima srednjovjekovnog poimanja svijeta. Zar ne vidimo da svi oko nas , makar i malim koracima, napreduju, a pojedini ‘zatucani mozgovi’ bi da Bošnjake vrate u prošlost. Pogubnom trendu konzervativizma se može stati u kraj samo obrnutim procesom, procesom otvaranja te stjecanjem novih znanja i širenju vidika malo dalje od balkanske močvare. Samo tako ćemo se pridružiti razvijenim zemljama zapadne Evrope i naprednim društvima u koja hrli naša omladina.

Pitam vas, u čemu bi bio problem da jedna žena bar pokuša preporoditi BiH kao što je Angela Merkel preporodila i unaprijedila Njemačku? Ako ne želite da vam ‘žena bude vladar’ zašto tražite prvu priliku da odselite u Njemačku ili makar odete tamo na privremeni rad?

Koliko je samo miliona Turaka pronašlo posao i dom recimo u Njemačkoj i koliko njihove donacije i novac koji šalju rodbini ili troše kada dođu u Tursku, ustvari doprinose turskoj ekonomiji i očuvanju Erdoganove vlasti, pa nikom to ne smeta i niko ne uzima za zlo što je taj novac zarađen u državi kojom ‘vlada žena’.

Dvostruki aršini

U nekoliko navrata moglo se čuti od gore pomenutih ‘konzervativaca’ kako navodno islamsko učenje zabranjuje da ‘žena’ upravlja nekom zajednicom. Pri tome se navode određene predaje iz rane historije i sl. Međutim, problem je što ti isti ljudi taj isti aršin, koji uzgred rečeno i nije validan niti je usporedba realna, nisu primjenjivali na druge slične slučajeve kada su žene bile izabrane na rukovodeće funkcije u vlasti.

Sjetimo se na primjer bivše gradonačelnice Sarajeva Semihe Borovac ili recimo aktuelne načelnice općine Visoko, koja troši svoj drugi mandat. One su faktički bile upraviteljice ili i sada upravljaju cijelim gradovima, i muškarcima i ženama, ali nigdje nisam mogao čuti da je neko propovijedao kako će te gradove ‘zadesiti propast’ jer ih vode žene. Također, imamo slučaj i na Federalnom nivou gdje Bošnjake kao potpredsjednica Federacije BiH ponovo predstavlja žena, dr. Melika Mahmutbegović, a Hrvate muškarac Marinko Čavara. Ne vidim da je to razlog da Federacija bude ‘prokleta’ ili da ‘propadne’. A da ne spominjem bh. ambasadorice, koje su u svijetu ‘predstavljale’ Bošnjake, koje niko od tih ‘konzervativaca’ ne uzima u usta, a moglo bi se mnogo štošta o njima kazati. Na koncu, historija poznaje mnogo značajnih žena na rukovodećim pozicijama. Neke od njih su čak vodile i ratove, prenosile hadise (predaje) koji su danas temelj religioznih učenja i sl. Usporedba sa druge strane nije realna jer funkcija člana predsjedništva nije ‘duhovna funkcija’ i na takvu vrstu vlasti se i ne odnose predaje o mogućnosti ili nemogućnosti obnašanja neke dužnosti.

Oni koji šire svojevrsnu ‘fobiju’ od žena na vlasti, zasigurno znaju zašto to rade. Mi možemo samo pretpostaviti zašto bi nekome bio cilj da SDA kandiduje što nesposobnijeg i što nepopularnijeg kandidata za poziciju člana Predsjedništva BiH. Nisam pobornik teorija zavjere, ali u slučaju da kandidat bude npr. nesposobni Zvizdić ili krajnje nepopularni Softić, ili Džaferović, onda SDA bukvalno poklanja predsjedničku funkciju ‘mrskom’ Fahrudinu Radončiću. U tom slučaju logično je pretpostaviti da na toj relaciji postoji neki ‘prećutni deal’. No, ne možemo se oteti utisku da se, u trenucima kada je tzv. ljevica u rasulu i imat će najmanje tri kandidata i kada SDA možda imenuje nekog autsajdera iz svojih redova, povratak Fahrudina Radončića u izbornu trku kao ozbiljnog kandidata čini sasvim izvjesnim.

Nakon svega mislimo da je nakon ovog malog pojašnjenja svima jasnije da je kandidatura Sebije Izetbegović jedina opcija koja može donijeti pobjedu SDA na općim izborima 2018. Za razliku od drugih ponuđenih kandidata jedino je ‘Čelična lejdi’ na praktičnom primjeru pokazala kako se svaki čovjek treba boriti za svoje ideale i uvjerenja, ali i za preporod cjelokupnog društva suprotstavljajući se daleko moćnijim interesnim klanovima i političko-mafijaškim hobotnicama koje ne dopuštaju ovom narodu da slobodno diše i živi.

Zbog toga izbore 2018. možemo smatrati historijskom šansom da izaberemo vlast koja će imati hrabrosti i odlučnosti za pravljenje radikalnih rezova i reformi.

http://www.globalcir.com/2018/04/12/tri-truta-i-pcela-radilica-nas/

NOVIKONJIC.BA

Rate this item
(0 votes)