IVANA MARIĆ: Zakašnjeli i neprihvatljivi DF-ov prijedlog ujedinjenja ljevice

Saga o ujedinjenju ljevice se nastavlja.

Nebrojeno puta do sada su se pokušali približiti i ujediniti ali svaki put bi se nešto ili neko ispriječilo, a najčešće je to bio Željko Komšić. Nekoliko mjeseci pred izbore DF predlaže ujedinjenje četiri stranke ljevice (SDP, DF, NS i GS) na principu pariteta. Ovim zakašnjelim i neprihvatljivim prijedlogom DF je pokazao političku neupućenost, a istovremeno i potvrdio opravdanost pada popularnosti ove stranke. Komšićev prijedlog da nijedan od aktuelnih predsjednika stranaka ne bude predsjednik nove stranke bi se mogao nazvati požrtvovanim da Komšić istovremeno nije istakao svoju kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Druge predsjednike bi poslao u mirovanje, dok bi se on naredne četiri godine sebi osigurao poziciju u Predsjedništvu BiH.

Željko Komšić je kao razlog za napuštanje SDP-a naveo da “svi moraju znati da ne može postojati partija i lični interes koji su bitniji od države”. Lijepo je to Komšić sročio i na izborima uz DF odnio pobjedu neviđenih razmjera za tako mladu stranku. Ne sumnjam da je Komšić dobar čovjek, ali je dokazao da mu politika nije jača strana. Brzina kojom je dobio podršku birača je neznatna naspram brzine kojom je tu istu podršku nakon izbora izgubio. Mnogi ljudi su krenuli za njim vjerujući da je drugačiji ali im nije im dugo trebalo da shvate da iza priče i obećanja ne stoje, niti će ikada stajati, djela. Umjesto da se pokajnički vrati u SDP zajedno s članovima koji su preostali u DF-u on predlaže drsko i neprihvatljivo rješenje, i to samo par mjeseci pred izbore, kada bi sve stranke već trebale imati strategiju izborne kampanje. Pored toga, suludo je od stranaka, s tako velikom razlikom u broju članova i broju birača, tražiti da se ujedine na principu pariteta pri čemu bi svaka stranka dobila isti broj funkcija u novoj stranci. Građanski savez nema čak ni dovoljno članova da popuni sve funkcije koje bi, prema velikodušnom prijedlogu DF-a, dobili.

Možda je Komšiću lako napustiti DF i ponovo promijeniti stranački dres, međutim, za rukovodstvo SDP-a bi to bio samoubilački potez. Zahtijevati od članova SDP-a da se odreknu naziva i obilježja stranke za koje se bore duže od 25 godina je naivno i/ili zlonamjerno. Čak bi i članovima Naše stranka, koja je znatno mlađa, teško palo da se odreknu svog prepoznatljivog mjesta pod političkim suncem za koje su se predano borili. Žao mi je što SDP i Naša stranka godinama gube vrijeme na pregovore s Komšićem kad znaju da se u njegovu riječ ne mogu pouzdati. Nedavno je ponovo pogazio dogovor ove tri stranke da će zajedno odabrati i podržati jednog kandidata za člana Predsjedništva tako što je samoinicijativno istakao svoju kandidaturu za tu poziciju pri tome ignorišući otvoreno negodovanje ljudi koji su ga do jučer podržavali. U svoju odbranu kaže da on to mora uraditi jer sebi ne bi mogao oprostiti da nije iskoristio priliku da pobijedi Čovića. Ponovit ću još jednom razlog Komšićevog napuštanja SDP-a u kojem je izjavio da “svi moraju znati da ne može postojati partija i lični interes koji su bitniji od države”. Ako već ne želi slušati druge, zašto ne posluša sebe i svoj lični interes podredi državi.

Nadam se da je ovim nesuvislim prijedlogom okončana dugogodišnja agonija ujedinjenje ljevice i da će stranke lijeve orijentacije uspjeti dogovoriti oko zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva, a da će na ostale izborne liste ići odvojeno imajući u vidu postizborno koaliranje. Sve više od toga za ove izbore je prekasno i bilo bi kontraproduktivno

Rate this item
(0 votes)