SAID ŠTETA: Olovni plesači

Olovni plesači

Vjetar na violini svira

oblaci tamni diriguju

čežnje aplaudiraju kiši

Na rukama je kavalira

i prsluci se dodiruju

pogled je za trepavicu viši

Na televizoru gondola kao

ujednačeno poljupci kruže

i ritam u oluku se čuje

Ormar je stari zaplesao

svilena zavjesa po zidu puže

i sa prozorom se dodiruje

Ruke, duge lijane pletene

prepliću se u istom htijenju

podnice na ekserima škripe

Od lustera kugle obnažene

vise na plafonu i stenju

odlaze ždrali i mirišu lipe

Jer proljeće se vrelinom doziva

u nosnicama miris života klija

a snjegovi samo što nisu pali

Dva para očiju vatra su živa

hurmašica se u agdi pihtija

olovni plesači ljubav zaplesali

Autor: Said Šteta /Novikonjic.ba

Četvrtu godinu zaredom Saidova pjesma pronalazi mjesto u Zborniku poezije na književnom konkursu "Musa Ćazim Ćatić".

Rate this item
(0 votes)