Priča jedne Sanje iz Konjica: Moja je sreća u zadovoljstvu drugih

Sreća je ono za čime po prirodi svi stremimo, ali kada imate cilj da čineći druge zadovoljnim usrećujete sebe, tada naiđete na mnogo više prepreka.

Sa brojnim preprekama susrela se Sanja Idrizović iz Konjica. Mlada djevojka koja je birajući psihologiju za životni poziv, izabrala staviti se na raspolaganje drugim ljudima, onim kojima život može učiniti ljepšim i lakšim.

Sanja je uspješno završila studij psihologije, ali bezuspješno tragala za poslom. Radila je povremeno i, kako kaže, zbog toga pružala malo, a željela je i mogla dati mnogo više.

Gledajući svoje sugrađane koji zbog teškog života, besparice i brojnih zdravstvenih problema bivaju otuđeni od društva, Sanjina želja za borbom je jačala. Željela je naći način da im pomogne i u tome je uspjela.

Uz podršku USAID-ovog Fonda za podršku u razvoju biznisa marginaliziranih grupa žena i Općine Konjic otvorila je Psihološko savjetovalište. Od novca koji je od Fonda dobila opremila je prostor i stvorila mjesto koje je postalo utočište za njene brojne sugrađane.

Sanja podršku pruža osobama sa psihičkim poteškoćama, djeci sa poteškoćama u razvoju, ali i onima kojima je za osmijeh dovoljna samo šačica razgovora.

Konjic, maleni gradić na Neretvi, sredina je u kojoj je odlazak kod psihologa još uvijek velika sramota, zabranjena tema o kojoj se u komšiluku ne govori, ali Sanja ne odustaje, ruši sve barijere pred sobom.

„Teško je, ali ide to sve naprijed. Ljudi postaju odvažniji i svjesniji da im je pomoć potrebna, da sve probleme ne mogu i ne trebaju sami rješavati. S druge strae, ja ne biram sa kim ću raditi. Ne biram lakše ili zanimljivije slučajeve. Vrata mog savjetovališta otvorena su svima.“ – ističe Sanja, s kojom dok razgovarate u očima vidite sjaj pri svakom spomenu postignutog uspjehu nekog od njenih sugrađana.

Oči su joj sijale i kada smo ušli u prostoriju kojom su odzvanjali smijeh i bezbrižni komentari, prostoriju u kojoj je Sanja održavala jednu od svojih radionica.

Desetak muškaraca i žena, osoba sa psihičkim poteškoćama, uglavnom usamljenih, razgovaralo je o ljubavi i ljubomori, pojavama koje naše živote čine sretnim ili gorkim. Smjenjivale su se šaljive opaske, mudre misli i naravno smijeh.

Svi su tu došli po olakšanje, da budu sa nekim ko ih razumije, sa nekim ko ih neće odgurnuti i vratiti na marginu društva sa koje su tu i stigli.

„Ovdje i naučimo i družimo se i nasmijemo. Ovdje smo naučili da je život jedan i da ga sebi trebamo činiti ljepšim.“ – govori jedan od korisnika dok ponosno zatvara svoj blokić u koji je bilježio sve mudre misli koje će ga motivisati do narednog druženja.

A Sanja poslije jedne ide na drugu radionicu, jer njoj nije teško pješačiti ulicama Konjica i posjetiti nekog ko nije u mogućnosti doći do njenog savjetovališta. Kako i sama kaže, nije važno činiti velike stvari, već male sa velikim srcem.

Sanju je otvaranje Psihološkog savjetovališta učinilo sretnom i zadovoljnom, a ona sada drugima osmijeh vraća na lice. Uspjela je u onome u čemu mnogi nisu. Dobiti bitku s tabuima i predrasudama. Mnogi njeni sugrađani ne libe se sada zatražiti podršku, a za to su spremni izdvojiti i simboličan iznos novca. Shvatili su da je i o psihičkom zdravlju jednako važno brinuti kao i svemu drugom.

Zahvalna je Sanja što su joj Fond za podršku u razvoju biznisa marginaliziranih grupa žena i Općina Konjic pomogli da pomaže drugima, ali i sebi osigura egzistenciju.

Sanja je jedna od stotinu žena kojoj su USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama i devet lokalnih uprava omogućili da pokrenu i razvijaju vlastiti biznis. Biznis koji im prvenstveno osigurava egzistenciju, samostalnost, ali i vraća vjeru u bolje sutra.

BUKA/NOVIKONJIC.BA

Rate this item
(1 Vote)