Riječ, pismo, slika: Iz riznice Orijentalne zbirke Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – zbirka obitelji Muhibić sa 164 kodeksa

U javnim ustanovama Republike Hrvatske nalaze se tri kolekcije arabičkih rukopisa.

Hrvatski državni arhiv u Zagrebu ima malu, ali iznimno vrijednu Zbirku Ottenfels s dvadeset i pet kodeksa.

Među njima je minijaturama ukrašen rukopis Šahname, Knjige kraljeva, iz 1573. godine, među znalcima perzijske umjetnosti poznat kao “zagrebačka Šahnama”.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici pohranjena je zbirka sarajevske obitelji Muhibić sa 164 kodeksa.

Knjiga pisana arapskim pismom stara je gotovo koliko sama islamska civilizacija. Najraniji sačuvani fragmenti rukopisâ Kur’ana potječu iz 7. stoljeća, prvoga stoljeća po muslimanskom kalendaru.

Širenjem islama prenosila se tradicija rukopisne knjige u Perziju, središnju Aziju, na Indijski potkontinent i azijski jugoistok, te na zapad preko sjeverne Afrike do Sicilije i Iberskog poluotoka. Knjigama se trgovalo i duž transsaharskih ruta s čvorištem u Timbuktuu, gradu i danas po znatom po bogatim zbirkama arapskih kodeksa.

Osmansko Carstvo svojim će osvajanjima od 14. stoljeća širiti islamsku kulturu knjige i na prostore Balkana. Knjige nisu samo prenosile znanstvene, vjerske, književne i svakovrsne druge tekstove služeći kao udžbenici, priručnici, pjesničke zbirke, ljekaruše, molitvenici. U njima su se očitovali osobit odnos muslimana prema arapskom pismu kao pismu Kur’ana i želja za iskušavanjem njegovih dekorativnih mogućnosti kroz razvoj kaligrafije, najcjenjenije vizualne umjetnosti islamskoga svijeta.

Shvaćanje kodeksa kao cjelovitog umjetničkog djela izrazilo se i u ukrašavanju stranica nefiguralnim iluminacijama, ponekad i minijaturama, te u vrhunskom knjigoveškom umijeću. Govoriti o arabičkim kodeksima stoga znači govoriti o vjerskoj, društvenoj i intelektualnoj povijesti naroda koji su ih stvarali, a ujedno o zadivljujućoj knjižnoj umjetnosti spoju arapskog pisma, likovnog ukrasa i dekorativnog uveza.

U javnim ustanovama Republike Hrvatske nalaze se tri kolekcije arabičkih rukopisa. Hrvatski državni arhiv u Zagrebu ima malu, ali iznimno vrijednu Zbirku Ottenfels s dvadeset i pet kodeksa. Među njima je minijaturama ukrašen rukopis Šahname, Knjige kraljeva, iz 1573. godine, među znalcima perzijske umjetnosti poznat kao “zagrebačka Šahnama”.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici pohranjena je zbirka sarajevske obitelji Muhibić sa 164 kodeksa, jedna od rijetkih privatnih zbirki rukopisa iz osmanske Bosne koje su se u cijelosti sačuvale. Najbogatija je Orijentalna zbirka Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, koja se ovom izložbom predstavlja javnosti. Sa svojim fondom od 2100 kodeksa u kojima je 52 BEHAR 117¬118 LIKOVNO OKNO više od 3300 cjelovitih djela i fragmenata među najvećim je zbirkama arabičkih rukopisa u jugoistočnoj Europi. Kodeksi datiraju od 13. do 19. stoljeća i u njima su prepisana djela na trima velikim jezicima islamske civilizacije – arapskom, osmanskom turskom i perzijskom. U Zbirci se čuvaju i spomenici alhamijado pismenosti; to su većinom nabožne i ljubavne pjesme te vjeronaučni tekstovi na južnoslavenskim jezicima ili na albanskome, zapisani arabicom.

Rukopisi napisani i/ili prepisani u osmanskoj Bosni i Hercegovini posebna su vrijednost Akademijine zbirke. U njoj se čuvaju primjerci djela Bošnjaka iz dogmatike, vjerskog prava, historiografije, logike, arapske gramatike i stilistike, umjetničke proze i poezije. Među autorima su Hasan Kafi Pruščak, Hasan Kaimi, Mustafa Ejubović zvan šejh Jujo, Muhamed Allamek, Muhamed Čajničanin i Fevzi Mostarac.

Još veću skupinu kodeksa čine oni koje su izradili poznati i anonimni bosanski prepisivači, neki od njih vrsni kaligrafi. Vrijednu skupinu izvora za lokalnu povijest čine osobne bilježnice raznovrsna sadržaja, medžmue, koje sadržavaju ljetopisne zapise, nekrologe, izvatke iz pročitanih djela, stihove, recepte i druge sadržaje koje su vlasnici smatrali vrijednim zapisivanja.

U njima se znaju naći i prijepisi povijesnih dokumenata čiji su originali izgubljeni. U Zbirci se čuva i nekoliko kodeksa s djelima napisanim ili prepisanim u hrvatskim krajevima pod osmanskom vlašću. Malo je izvora po kojima se može suditi o opsegu spisateljskog i prepisivačkog djelovanja u urbanim središtima osmanske Slavonije ili dalmatinskoga zaleđa, no sigurno je da rubni položaj i prvenstveno obrambena uloga pograničnih gradova nisu pogodovali procvatu znanosti i književnosti.

Arabički rukopisi nisu se sačuvali na tim prostorima poslije prestanka osmanske vlasti, ali su neki pri povlačenju muslimanskoga stanovništva preneseni u Bosnu i ondje poslije pribavljeni za Orijentalnu zbirku. Među njima je i primjerak arapskog djela đakovačkog muftije koji se može vidjeti na ovoj izložbi te rukopisi iz Knina, Sinja i Imotskog.

Ulomak iz kataloga izložbe Riječ, pismo, slika Od 12. do 31. svibnja 2014. u Zagrebu u dvorani Stro ssmayerove galerije starih majstora Hrvatske aka - de mije znanosti i um jet no - sti, javnosti su bili predstavljeni odabrani ru ko pisi Orijentalne zbirke Akademijina Ar hiva.

Izložbu pod nazivom “Riječ, pismo, slika“, organizirali su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Institut Yunus Emre iz Republike Turske.

Orijentalna zbirka Arhiva HAZU, utemeljena 1927. godine, među najvećim je zbirkama arapskih, osmanskih turskih i perzijskih rukopisa u jugoistočnoj Europi. U njezinom je fondu 2100 kodeksa koji datiraju od 13. do 19. stoljeća, a nabavljeni su u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sandžaku i Makedoniji. Osim rukopisnih knjiga, u Zbirci se čuva i 760 osmanskih isprava – sultanskih i vezirskih naredbi, sudskih rješenja, kupoprodajnih ugovora i privatnih pisama. Kodeksi Orijentalne zbirke sadržavaju tekstove iz različitih znanstvenih disciplina i književnih žanrova. Tu su prijepisi Kur’ana, djela iz islamskih vjerskih znanosti, arapske gramatike, stilistike i retorike, osmanska, arapska i perzijska umjetnička proza i poezija, brojni rječnici, te djela iz historiografije, geografije, astronomije, astrologije, medicine i okultnih znanosti.

Posebna su vrijednost fonda primjerci djela bosanskih pisaca iz osmanskoga doba, nekoliko kodeksa na stalih u hrvatskim gradovima pod osmanskom vlašću, te osobne bilježnice raznovrsna sadržaja.

Izložba se održala u godini u kojoj su na temelju Protokola o suradnji Akademije i Instituta Yunus Emre stručnjaci iz Republike Turske digitalno snimili sve rukopise Zbirke, čime je u vrlo kratkom vremenu učinjen krupan korak prema njihovoj lakšoj dostupnosti i očuvanju. Izložbu su pratili katalozi na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku, a njezinu realizaciju novčano su pomogli Središnja banka Republike Turske, Grad Zagreb, gospođa Maria Khairova, trgovina Karavansaraj i Veleposlanstvo Kraljevine Maroko u Zagrebu.

Izložba reprodukcija (fotografija) je nastavljena u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice u Rijeci gdje je autorica izložbe dr. sc. Tatjana Paić-Vukić održala predavanje o Orijentalnoj zbirci i otvorila izložbu fotografija rukopisa.

Piše: Tatjana Paić-Vukić (BEHAR 117-118)

(Dr. sc. Tatjana Paić-Vukić (1963.) završila je studij orijentalne filologije (arapski jezik i književnost i turski jezik i književnost) na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistrirala je na Odsjeku za komparativnu književnost, a doktorirala na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao znanstvena suradnica u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Na Katedri za turkologiju Filozofskog fakulteta predaje arapski jezik. Bavi se arabičkim rukopisima, ponajprije onima iz Bosne, i objavljuje znanstvene i stručne radove iz orijentalne filologije i osmanske kulturne povijesti. Voditeljica je projekta “Kulturna povijest osmanske Bosne: interkulturalnost u podijeljenom društvu”, koji je dio znanstvenog programa “Triplex Confinium” (voditelj prof. dr. Drago Roksandić).

Novikonjic.ba

Rate this item
(0 votes)