ELVEDINA DINA ALIĆ: Voltareni i konjički volonteri

FOTO: Ilustracija, Mirnes Bajić, 2011. FOTO: Ilustracija, Mirnes Bajić, 2011.

Ima li šta gore od išijasa?

Svake godine kad se trznem iz zimskog sna i ležanje zamjenim aktivnostima, javi se moja kičma. Hoće ona ležati. Zaboli, pa makar koji dan, bar dok koji voltaren ne popijem.

Tako je i ovih dana. Evo me u horizontali na krevetu, a elan mi u vertikli, taman napravio pravi ugao u odnosu na fizički položaj. Čista matemetika, ustvari onaj ogranak - geometrija. Eh da je u životu bilo više geometrije..........gdje bi mi kraj bio? Odvučem se do apoteke da kupim lijekove. Pitam mladu apotekarku šta mi je najpreče piti, mislim šta naprije djeluje. Veli mi: -"Voltareni najbrže djeluju, ali teško su probavljivi!" Proturi kroz šalterčić kutiju "Naklofena".

-"Daj , živa bila, i čašu vode da se odmah zaspem ovom hemijom!"

Djevojka donese i vodu, vidi dijete da je meni pritužilo. Kradom krhnem dvije tablete. Ako ću crknut' nek crknem, ne mogu ni 'vako dugo. Ne bi se zvao naklofen da se ne smiješ naklofati koliko hoćeš, eto čista logika. Jaka stvar je ta sugestija, a meni danas sve od ruke ide, sve prirodne i društvene, što nauke, što discipline. Preboliše me leđa, iz tupog ugla, leđa se ispraviše u ispruženi, a centar mi tu baš na mjestu probavljanja. Idući kući skoro pa izliječena, kontam što li voltareni teško vare??

Mora da je zato što su slični Volonterima i njih brate, ova Konjička vlast ne vari nikako. A, oni su taman k'o i voltareni lijek za bolesnu kičmu, samo što oni liječe bolesnu kičmu organizma zvanog korumpirana vlast. Evo, opet logika. Naklofen mi razbistrio pamet. Sve kontam i što prije nisam skontala.

Grupa građana, samoorganizovanih i aktivnih, koji rade sve da bi svima bilo bolje nalaze se na udaru vlasti. Nije to baš udar, ali jeste ignoriranje vrijednosti ideje i vrijednosti djela pomenute grupe. Znam da je malo koji grad u BiH imao toliko nagrada za humanitarni rad kao Konjic, a većinom su bili zaslužni pojedinci iz Volontera, kao i kompletna grupa.

Oni za sebe kažu :"Mi smo ekipa!" Čuj ekipa? Ekipa igrača za pravdu i boljitak! Eto ko su oni. Pokretači mnogih akcija koje u nekim normalnim svijetovima radi vlast. Pa zato je i plaćena. Zar treba ljudi moji, grupa ljudi pisati peticiju gdje treba postaviti ležeće policajce? To treba da radi ko je plaćen za to. Zar treba da se desi udes sa smrtnim poslijedicama pa da neko reaguje? A znam da se neće zacrveniti, jer ovaj organizam zvani "vlast" nema obraza. Pa shodno tome ne može se ni crveniti, evo opet logika. Jak brate, ovaj naklofan. Djeluje. Kako li bi tek voltaren da sam popila. Bolovi bi nestali, ali bi se varenje uzburkalo, taman k'o što Volonteri uzburkaju svaki put kad se jave ovi "gore".

Prolazim pored ležećeg policajca. Nasmijem se od srca. Zimus ga grna, dok je snijeg grtala, otkinula od asfalta i bacila u park. Neko dijete napisalo grafit : "ŠTO SI LEŽO LEŽO SI!" Sad Volonteri opet moraju pisati peticiju. Ili bolje reći nek sami ukopaju onog sad već i "preminulog" policajca nazad u asfalt. Tako je bilo i za druge aktivnosti ove "ekipe".

Nateži se, nateži se samo da dokažeš da u parku za djecu treba postaviti rekvizite kojima se djeca Evrope služe već vjekovima, malo je reć godinama.

"Što će im ljuljačke i tobogani , kad sve razvale?!"

Ujedno i pita i odgovara organ vlasti. A taj isti organ od onog organizma bez obraza , ne konta da su ovo frustrirana djeca, što ratom, što situacijom, što bjedom. A, ponajviše frustrirana manjkom ustanova i programa prikladnih njihovom uzrastu . Ako nemaju jakog babu da plati trening, sat igrališta za odigrat jednu tekmu na male, ako nemaju da kupe dres, kimono, nošnju za folklor, kako će onda voljeti ono njihovo "organsko igralište". Prljavi park i dvije klackalice na kojima treba pisati znak +16, zbog životne sigurnosti. E vala, ovi Volonteri pretjeruju, opada natalitet. Zar se ne mogu strpiti da opadne toliko pa da u ulicama bude na sto baka jedno unuče? Onda ni ležeći policajci ni klacklice ne trebaju. Samo voltareni za išijas.

Voltareni posebno trebaju u ulici Civilnih žrtava. Tim ljudima je toliko studeno što od hladne Trešanice, koja teče pored zgrada, što od radijatora što služe k'o legla žoharima. Ušao išijas u kosti, pa sad auta parkiraju tik pred ulazima. Direktno na dječijem igralištu. Moraju to ova naša frustrirana djeca razumjeti, jer bole leđa ne mogu oni prepješačiti dalje od samog stubišta. Na mnogobrojne dopise Volonteri dobiše par minuta pažnje od općinskog službenika. Tek toliko da im kaže:

"Osvednite se!"

Čuj to! Čuj, osvednite se! Novokomponovano - bosansko-vlastodržačo- zaguljeni jezik. Ali Volonteri jači od voltarenskog djelovanja se ne osvedniše. Peticiju za peticijom potpisuju i traže da se igralište vrati vlasniku, tj. djeci grada. E jesu vala, i naporni. Žvaću ih nekako vlasti, pomalu gutaju , ali problem s varenjem. E tu ništa ne pomaže. Možda bi našoj vlasti trebalo venozno ubrizgavati voltaren. Direktno. Na izborima. Olovkom. Pa sad nek vide Volonteri koliku dozu voltarena treba ubrizgati u bolesni organizam vlasti da djeluje na truhle pršljenove iskrivljene kičme. Nek vide i Konjičani da je mala grupa humanista ko buket poljskog cvijeća. Šarena i obojena svim bojama. Eto ih čas u Omladinski krug MIZ Konjic rade humanitarni koncert, eto ih čas u SDP rade akciju pomoći ugroženima i samima u elementarnoj nepogodi.

Penjem se uz stepenište zgrade, roncam, opet je neko bacio čik. Sad bi moja komšinica Vahida kazala:

"Treba zvati one Volontere, oni čiste ništa ne naplaćuju. Čula sam na radiju da su i Bijelu čistili, a još uz to bilo gratis i čizme!"

Drži me još doping od lijekova. Išijas je cica maca pred naklofenom, isto k'o i zadaci pred Volonterima. Skontah na kraju da je apotekarka sve kriva. Mora neko! Ma, tak'i smo mi!!!

S ljubavlju potpisah svaku riječ, slovo, zarez, s dubokim poštovanjem posvećeno ViPK-u pod uticajem lijekova, a i trijezna isto razmišljam - samo nemam petlju javno reć'!

Dina A./Novikonjic.ba

Rate this item
(1 Vote)